Tuesday, December 20, 2005

Memljivost zivota ili prijatelji

Kao da su prosle godine i nista se nije desilo. Nije me bilo, ne znam gde sam lutala… Ne znam ni sta sam ocekivala, ali nesto jesam…Medjutim, nista. Sve je ostalo isto, kao da smo juce sedeli poslednji put. Imala sam osecaj da se na meni hvata paucina, raste lisce I dize se pesak…I opet nista. Pokusala sam da zacutim da vidim da li ce to ista promeniti i opet nista. Ustala sam i otisla… niko nista nije primetio.

7 comments:

vili said...

Problem je u tome sto su danas pravi prijatelji retkost, izumrli su, pobio ih zivot, posao, stagod...
A sa pravim prijateljima se tako nesto nebi desilo.
Na moju srecu, ja imam jos par dobrih, pravih prijatelja... i trudim se da i ja budem njima pravi prijatelj.
Imao sam obicaj da bivsim kolegama govorim da mi nismo pravi prijatelji, vec lazni... da nas je sticaj okolnosti spojio i da ce vecina prestati da se druzi cim se putevi razidju, cim nestanu okolnosti koje su nas spojile. Napljuvali su me tada, a kada se kasnije desio razlaz, svojim postupkom su potvrdili moju teoriju.
Pravi prijatelji su vecni, bez obzira na sve okolnosti, daljinu i ostalo

veroljub said...

dobra prica...

mozda malo naslov ne odgovara

upotrebila si veznik "ili" a slobodno moze i "i"

senchy said...

sa razlogom sam upotrebila "ili" ;)

moogachaka said...

mislim da su svi poslusali onu rambovu:
"prijatelju, preijatelju..."

moogachaka said...

ili da se uozbiljim:
prijateljstvo nije merljiva kategorija, cak ne mislim da prijatelji moraju da uvek budu dostupni i na visini nase predstave o njima i nasem prijateljstvu sa njima. sto se mene tice, ja sam prijatelj i onim ljudima koji su se naseg prijateljstva odrekli na ovaj ili onaj nacin, a da oni verovatno toga nisu ni svesni...

senchy said...

ovo je vise bila prica o prerastanju, secas se da smo skoro o tome pricali.

Anonymous said...

Prilicno sam druzeljubiva, ali dok mi um radi u novom drustvu srazmeno inspiraciji, srce je prilicno rezervisano.
Otvara se ,ali se ne prostire.
Upoznajem dosta ljudi.Sa nekima samo jednom popijem kafu, neke vidjam ponekad,neke , jer idu u rok sluzbe,....Neki su mi dragi.Neki mi nedostaju.Neki bas i ne.Ali ne mesam babe i zabe.
Sve u svemu, broj mojih prijatelja je i dalje isti....Mislim, od poslednjeg posta se nije promenio KEEEEZ
I ta prijateljstva traju.... u proseku 20 godina.
Sve ostalo su poznanici ili drugari.Nikada mi nece biti jasni ljudi koji svaku osobu sa kojom provedu 10 prijatnih popodneva pocinju oslovljavati sa :"Prijatelj"...."Moj prijatelj i ja odemo kod prijateljice...A tamo je bila jedna nasa prijateljica, cija je prijateljica....koja je meni inace dobra prijateljica"Ma daj, stvaaaarno.....
I posle se chude sto je"pukla tikva"